Letnji pljusak

Čim smo završili sa večerom i krenuli u već tradicionalnu šetnju obalom, otvori se nebo, što bi rekao Milojko Pantić. Poče da pljušti mlaka voda kao iz kabla i utrčasmo u neki kafić. Posle par minuta, vlasnik u nevolji, poče da mu preliva iz odvoda u lokal. Kažem Goranu: “Sad će da dođe neki Žile, jer kad god je nevolja dođe Žile da sredi stvar!”
I stvarno, eto ga. Crne pantalone, bela košulja, crne duboke patike, u ustima pljuga – čučnu znalački kod odvoda i gurnu ruku gde drugi ne bi ni pumpu. Priča Žile, ostali slušaju i gledaju ga s dužnim poštovanjem. Ima i frizuru na repiće, a dok priča pepeo mu pada na nogavice, a odvod gubi bitku…
Pljusak se stišava i krećemo ka parkingu, ali bosi, da ne upropastimo letnju obuću. Ostavljamo vlasnika kafića u znalačkim rukama i trčimo po mokrom vrućem asfaltu smejući se ko ludi.
Malo mi za sriću triba – topla voda, dve bose noge i jedan Žile da sredi sve što škripi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *