Ali svaki dan! Osoba sa najklimavijim higijenskim navikama se u troli uvek
zalepi za mene. Kad je gužva da ne možeš da mrdneš, iznad glave mi obavezno
ruku parkira onaj čiji vonj pazuha topi Arktik. Razvila sam zadržavanje daha,
mogu Lamanš iz dva cuga da preronim. Taman se crvenih beonjača kroz formaciju
sardine probijem da uteknem od Pazuha, uđu novi putnici, među njima alkos i
pravo na mene. Pomislim u sebi da ga nipošto ne smemo izlagati Suncu i
otvorenom plamenu, odletesmo svi u orbitu. Udahnem
duboko, uvučem stomak i nastavim da se probijam, ko Milunka ka Solunu. Uprazni
se mesto, sednem, kad eto ga. Deda! Naftalin i pelene. Sedne jednom trećinom na
svoje sedište, s ostale dve na mene. Ustanem. Stanem pored prozora da udahnem
neki auspuh i osvežim se. Ulazi tinejdžer i mljacka mi pored uva pljeku s
lukom.
Kosmos i njegovi zakoni privlačenja. Mala sam da
razumem.