Vlak u snijegu

Vlak u snijegu. Jedan od retkih izraza koji mi se više sviđaju na hrvatskom. Kad kažeš “voz u snegu”, odmah zamisliš zavejane ljude u nekoj vukojebini kako cvokoću jer se šina iz šesdesettreće odvalila kad ju je nagazila srna.
Ali “vlak u snijegu”…e odmah vidim sebe u toplom vagon restoranu, kako sedim do prozora i gledam kako pahulje padaju po alpskim obromcima, dok voz bešumno (u takvom nikad nisam bila) klizi u suton. Preko puta mene moj pratilac, maže mi Foie Gras na vruć baget, ja kažem kako ne volim džigericu ali ovo je mmmm. Pijemo kuvano vino sa cvetićima anisa i šipkom cimeta, on mi priča kako u Norveškoj živi polarna patka od čijeg paperja se prave kraljevski jorgani. Najjeftiniji 7000 $. Divim se njegovom znanju, pravim se da nisam i ja gledala tu emisiju na Diskaveriju. U dnu vagon restorana ogromna jelka ukrašena srebrnim ukrasima, pored nje klavir, čovek svira Tombe la neige. Liči na onog vajara iz Budve na pjenu od mora.
Moj pratilac odlazi do njega i nešto mu šapuće, ovaj klima glavom uz osmeh i počinje pesmu “Devojko mala”. Ja mu kažem “Ej, divan si bre”, a muka mi od one džigerice…
Ja toliko o ovoj temi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *